Namaste-Indija_Ana-Suryawanshi_2 Namaste Indija_Ana SuryawanshiU prostorima Pučkog otvorenog učilišta Poreča od 19. do 22. veljače održat će se manifestacija „Dani indijske kulture u Poreču – Namaste Indija!“.

Cilj manifestacije je prikazati bogatstvo indijske kulture te promicanje i razvitak prijateljstva i suradnje dvaju zemalja i njihovih naroda.

Manifestacija je zamišljena kao četverodnevni prikaz bogate, otvorene i tolerantne indijske kulture stare preko pet tisuća godina.

Programska događanja uključuju isječke iz indijske umjetnosti, kulture, književnosti, tradicije, glazbe i plesa kojima se građanima Poreča želi predstaviti jednu posve drugačiju kulturu. Kulturu velike raznolikosti i tolerancije, veselu i optimističnu, jednu od najbogatijih kultura današnjice.

Noć kraljevskih raga Darbari i plesa kathaka

Indijska tradicionalna glazba i ples – 22.02.2009. u nedjelju

Nastupaju:
Nimai Asish Roy, table / indijski bubnjevi
Damir Višič, sarod /žičani instrument
Ana Suryawanshi Milošević, ples kathak


Namaste-Indija_Ana-Suryawanshi Namaste Indija_Ana Suryawanshi

O indijskoj glazbi i ragama

Indijska glazba jedna je od najstarijih, živih, neprekinutih glazbenih tradicija na svijetu. Njeni počeci datiraju unazad preko 2500 godina, a njeni počeci sežu vjerojatno mnogo dalje u  period u doba velike kulture na području današnje rijeke Ind, i gradova Mohenjo-Daro i Harappa, gdje su pronađene slike nekih žičanih instrumenata, dakle preko više od 5500 godina.
Pravi počeci koji se mogu sigurno ustanoviti su u Hinduističkim svetim spisima Vedama, koje čine osnove današnjeg Hinduizma. Od četiri Vede, u Sama Vedi postoji teorijska klasifikacija nota, koja je osnova za južnoindijsku glazbenu tradiciju, poznatiju kao Karnataka. Dolaskom islamskih osvajača dolazi do spajanja glazbenih tradicija Perzije, arapske glazbe s tadašnjom glazbom u Indiji. Iz tog kompleksnog međudjelovanja u 14. stoljeću nastaje Hindustanska glazba.
Tako danas u indijskoj klasičnoj glazbi postoje dvije glavne struje, Hindustanska glazba u sjevernoj, te Karnataška glazba u južnoj Indiji.

Ono što je danas poznato kao indijska klasična glazba izvorno potiče od rage, melodijske ljestvice iz Sama-Vede. U indijskoj, kao i zapadnjačkoj klasičnoj glazbi postoji 12 nota. Od tih nota, kombiniranjem najviše 5, 6 ili 7 nota, dobije se Raga (Raag). Raga je veoma kompleksan pojam i označava melodiju i jedan cijeli svijet pravila po kojoj ona nastaje. Ti se dakle melodijski uzorci slažu i kombiniraju u ugodnu formu.

U južnoj Indiji, taj je sustav matematički precizan, i zapisuje se i komponira u različitim ragama. Postoje milijuni različitih kompozicija.
U sjevernoj Indiji raga se svira uz veliku dozu improvizacije, i ne zapisuje se već pamti! Postoje majstori koji doslovce pamte tisuće melodija i prenose ih s koljena na koljeno učenicima, često uz velika fizička naprezanja i vježbe od po 16-ak sati dnevno. Raga se dakle improvizira! Zapadnjački glazbenik bi ostao zbunjen velikim kreativnim naporom koji je potrebno uložiti, da bi se neka melodija napamet svirala i improvizirala bez ponavljanja.

Svaka je raga povezana s određenim estetskim osjećajem, atmosferom koju proizvodi. Postoje rage koje se izvode u određenom dijelu dana – one koje se izvode ujutro, popodne, predvečer, uvečer, i kasno navečer. Raga Darbari je melodija za kraljeve i slovi za kralja svih melodija. Često izražava divljenje i strahopoštovanje prema nekoj osobi, koje više niti riječi ne mogu opisati. Kažu da je do nje došao Mian Ki Tansen, najveći indijski pjevač, prije nekih 500 godina, na dvoru Akbara Velikog, mogulskog imperatora koji je tada vladao Indijom. Legenda kaže i da je Raga Darbari posvećena njemu.

Namaste-Indija_Ana-Suryawanshi_1 Namaste Indija_Ana SuryawanshiO kathaku

Kathak je klasični ples sjeverne Indije, umjetnost pripovijedanja koja se još u drevnim vremenima izvodila u hinduističkim hramovima, a dolaskom muslimana u sjevernu Indiju u 16. stoljeću procvala je i na mogulskim dvorima.

Tada je kathak zadobio i svoju današnju formu te postao jedini indijski klasični ples koji sadrži utjecaje hinduizma i islama. U kathaku se razlikuju narativni i apstraktni plesni dijelovi. Brze piruete, izražajna mimika lica, graciozni pokreti ruku te kompleksan i brz rad stopala sa stotinu zvončića omotanih oko svakog gležnja čine ovaj ples fascinantnim umjetničkim iskustvom.

Kathak se originalno izvodi uz tablu, vrsta bubnjeva. Na gležnjevima plesač veže po 100 metalnih zvončića što prilikom plesa ima svoju čar i namjenu, ali i težinu. Posebni su atributi kathaka to da u plesnu umjetnost povezuje božanske osobine intelektualnog, sugestivnog i apstraktnog.

Ana Suryawanshi Milošević jedina je od rijetkih izvođačica kathaka na području Hrvatske. Svoje osnovno plesno obrazovanje stekla je dugim osamnaestogodišnjim  radom u SEK-u vođena Milom Rackov, gdje je od najranijeg djetinjstva nastupala u mnogobrojnim predstavama, kako u nas, tako i u inozemstvu. Godine 1999. godine odlazi u Indiju, gdje je kathak počinje intenzivno podučavati poznata učiteljica Uma Sharma, čiju školu pohodi i danas.

Ana je nastupala na otvorenju „Indijskog filmskog festivala“ organiziranog od strane Veleposlanstva Indije, 2004. godine na matineji u Hrvatskom Narodnom Kazalištu u Zagreb te na brojnim lokalnim i međunarodnim festivalima folklora te učestalim prigodama povezanim s prezentacijom indijske kulturne baštine.

Preuzeto sa poup.hr

Pogledajte galeriju: