Veleposlanstvo Indije u Republici Hrvatskoj pomoglo je u organizaciji programa, a Karlovačku noć muzeja posjetio je i tajnik Indijskog veleposlanstva, Suresh Chander Khurana sa suprugom koji je izrazio svoje zadovoljstvo viđenim i ponudio muzeju daljnju suradnju

Izložba fotografija Danijela Pavličića, “Boje Indije” bile su izvrsna uvertira u ovogodišnju Noć muzeja. Fotografije su nastale na prošlogodišnjem Međunarodnom festivalu dječjih kazališta u New Delhiu, a donose nam onaj dobro poznat “štih Indije” kako i ono nešto rjeđe viđano. Djelatnici Gradskog muzeja bili su obučeni u sarije što je dodatno pridonijelo ozračju Indije. Postojala i mogućnost da se zainteresirani posjetitelji obuku u sari. Neki su tu mogućnost i iskoristili i omotani sarije šetati su muzejom sve do 23 sata.

Noć muzeja_Ana Apsaradha-Dužina sarija može varirati od 2 do 12 metara ovisno o kojem se području Indije radi, kako i o statusu osobe koja ga nosi. Tako sarije od 12 metara nose žene brahmana, svećenika. Postoji preko stotinjak načina i stilova odijevanja sarija, što također ovisni o tome kojoj kasti žena pripada. Ranije su posebice u Južnoj Indiji žene omatale sari samo oko donjeg dijela tijela, a na gornjem, na grudima nosile bi samo nakit od dragulja. S dolaskom viktorijanaca i puritanaca to je Indijcima nametnuto kao sramotno, te su žene grudi u prvo vrijeme počele prekrivati prozirnim tkaninama, a kasnije omatati sari na danas svima poznat način. U današnje vrijeme uobičajeno je da se ispod sarija oblači podsuknja u koju se utakne rub sarija. Ukoliko je sariji od svile, pa je klizak može se učvrstiti sa kopčom, dok pamučni sariji koji su često uštirkani on stoji sam po sebi i nema bojazni da će pasti. Tradicionalno za izradu sarija se koriste prirodni materijali: pamuk, svila i juta. Kako je riječ o materijalima koji se izrađuju ručno njihova cijena je vrlo visoka, te se danas mogu nabaviti i industrijski sariji koji su obično sintetički, koji su lako dostupni za male novce širokim masama, rekla je Kosjenka Brajdić, koja je održala vrlo zanimljivo predavanje o sarijima i omatala zainteresirane posjetiteljice.

Priču o mladoj djevojci koja traži svog mladića, izvornom indijskom plesnom koreografijom ispričala nam je plesačica klasičnog indijskog plesa kathaka, Ana Suryawanshi Milošević. Bila je ovo izvrsna prilika da i karlovačka publika uživa u plesu koji je istovremeno strasan, lepršav, odmjeren i graciozan. Velik interes pobudio je i instrumentalni nastup dua na tradicionalnim indijskim instrumentima. Na sarodi, tradicionalnom indijskom žičanom instrumentu, svirao je Damir Višić, a na klasičnim indijskim bubnjevima, svirao je Nimai Ashis Roy. Publika se uživjela u tolikoj mjeri da su posjedali na pod približivši se i na taj način glazbenicima i samoj Indiji. Sve do jedan sat poslije ponoći Laura Fulir oslikavala je ruke posjetitelja, tradicionalnom indijskom tetovažom (mehendi) koja traje dva tjedna. Ispisivanje imena i posveta posjetiteljima na indijskom pismu devanagari cijele je noći neumorno ispisivala Ivana Malić.

Noć muzeja_Ana Apsaradha-Veleposlanstvo Indije u Republici Hrvatskoj pomoglo je u organizaciji programa, a posjetio nas je i tajnik Indijskog veleposlanstva, Suresh Chander Khurana sa suprugom, koji je ovom prilikom izrazio svoje zadovoljstvo viđenim i ponudio daljnju suradnju u realizaciji sličnih programa u našem muzeju. Ovogodišnja Noć muzeja bila je promocija Indije, ali istovremeno takvi programi služe promoviranju muzejske djelatnosti Gradskog muzeja Karlovac, rekla je ravnateljica Gradskog muzeja, Višnja Lasić zahvaljujući se karlovčanima na ovogodišnjem još većem odazivu. Naime, ove je godine Noć muzeja posjetilo oko 4 tisuće posjetitelja. U realizaciji programa sudjelovala je Udruga za promicanje indijske kulturne baštine “Lotos” iz Zagreba čiji su članovi na vrlo profesionalan i nadasve atraktivan način promovirali indijsku kulturnu baštinu.

Preuzeto sa karlovacki-tjednik.hr

Izvor fotografija