• Ana Apsaradha_kathak indijski ples
  • Ana Apsaradha_kathak indijski ples
  • Ana Apsaradha_kathak indijski ples

Povijest kathaka

Kathak je klasičan ples čiji korijeni sežu iz sjevernoga dijela Indije. Datira iz 1550. godine p.K. i jedan je od najdinamičnijih plesno-dramskih umjetnosti uopće. Naziv “kathak” dolazi od riječi “katha”, što znači umjetnost pripovijedanja priča i usko je povezan sa zajednicom putujućih svećenika brahmana, tzv. “kathakas’a”. Oni su u ta vedska vremena širili hinduizam, moralno podučavali, ali i zabavljali narod kao svestrani umjetnici jer su ujedno bili pjevači, glazbenici, pripovjedači, mimičari, glumci i plesači.

Uz pomoć tog umijeća oživljavali su svoju povijest i kulturu zapisanu u svetim spisima, poglavito u “Mahabharati” (“Ramajana”), “Puranama”, (sanskrtska poetska literatura) te pričama iz Brajabase.

Upravo su muslimanski vladari, prepoznavši kathak kao vrijedno djelo, a i sami veliki pokrovitelji i poklonici lijepoga, bili ti koji su kathaku dali estetski dotjeranu i usavršenu strukturu. Tako je kathak jedna od rijetkih sretnih kombinacija hindu-muslimanstva.

U stoljećima nakon kathak je branio svoju svrhu pred imperijalističko-kolonizacijskim težnjama viktorijanske Britanije koja je imala malo sluha za istančanost i posvećenost plesnog izraza indijske kulture. Danas kathak usporedo učvršćuje svoje korijene njegujući tradiciju, ali i biva inovativno obogaćivan zahvaljujući uplivu suvremenoga plesa.

Sadržaj i forma kathaka

Ana_i_ansambl_Apsaradhe_kathak_4 Ana i ansambl Apsaradhe_KathakKathak je znakovit po intrigantnom brzom koraku nogu (stopala) što je ritmički smješten u determinirane i kompleksne “tatkhar” cikluse od 16 taktova, isijavajućim mnogobrojnim piruetama koje isključivo obilježavaju ovaj stil, po tzv. naglim pozama završetka sekvence koje asociraju na kipove muslimanskih dvoraca, elegantnim izmjenama mekanih i oštrih pokreta ruku i dlanova koji su u poziciji mudre što povezuje tijelo i dušu. Ritmički silabali, odnosno jezik koji se izgovara učeći kathak ima namjenu slavljenja Krsne.

Originalno se kathak izvodi uz table (vrstu bubnjeva) i instrumente poput sitara, harmonija, flaute…Na gležnjeve plesač veže 200 metalnih zvončića, što ima svoju čar i namjenu, ali i težinu za plesača. Kathak se izvođački dijeli na dva dijela: thumri, tj. semiklasičan prikaz ljubavne, odnosno duhovne pjesme i tarana, čisti ples u kojem se otkriva sva raskoš plesne tehnike.

Thumri i tarana obično se međusobno isprepliću. Postoje i dvije značajne škole kathaka: Lucknow škola koja naglašava profinjene, detaljizirane pokrete te prikaz emotivnih stanja danih mimikom, te Jaipur škola koja pretpostavlja i zahtijeva majstorstvo cjelovitoga čistog plesa i snažnih, dinamičnih plesnih odjeljaka. Vrhunski plesači koji su uveliko vršili utjecaj na kathak tijekom vremena svakako su Lachu Maharaj i Sambhu Maharaj. Anina učiteljica, Uma Sharma i sama je plod njihova truda i jedinstvenoga plesnog izraza.