Postoji li previše ljudi na svijetu?

Ovo je trik pitanje koje stvara oštre razlike u mišljenjima. Svjetska populacija danas je veća nego što je ikad bila. Od srpnja 2009. godine na svijetu živi 6,77 milijardi ljudi – a svake nam se sekunde pridruže tri ili četiri osobe. S obzirom na tako brzo rastuće stanovništvo, lako je shvatiti zašto su neki predviđali katastrofalnu sudbinu kad su zemaljski ograničeni resursi dostignuti do točke kada jednostavno nisu mogli podržati stanovništvo.

Podrijetlo ideje o “prenaseljenosti” seže u rano 19. stoljeće, do Thomasa Malthusa. Nakon što je Malthus tvrdio da bi porast ljudske populacije jednog dana mogao lako premašiti svjetsku sposobnost prehrane, ljudi su počeli govoriti o “maltuzijskoj katastrofi”, to jest o dramatičnom propadu stanovništva koji bi se neizbježno dogodio kad bi se dostigle granice rasta . U vrijeme kada je Malthus ovo napisao, svjetska populacija bila je ispod jedne milijarde; ali unatoč dramatičnom povećanju broja ljudi nakon Industrijske revolucije na preko 3 milijarde do 1960-ih, nije bilo tragova globalne maltuzijske katastrofe.

Međutim, neki su ekonomisti u to vrijeme počeli zvoniti na uzbunu. Dok je najprodavanija knjiga Paula Ehrlicha Population Bomb predvidjela neminovnu propast, skupina poznata kao “Rimski klub” izradila je ranih 1970-ih izvještaj pod nazivom Limits to Growth, koji je sadržavao tablice jednako zastrašujućih predviđanja. Sljedeće godine pokazale su da je taj pesimizam neutemeljen. Sada je više od dvostruko više ljudi na planeti u vrijeme kada je Ehrlich napisao – brojka koja je daleko iznad katastrofalne granice koju je zamišljao.

Jedan od razloga zašto se katastrofa još nije dogodila je poljoprivredna revolucija, koja je rezultirala dramatičnim porastom svjetske proizvodnje hrane. Iako više od milijarde ljudi pati od nestašice hrane, stvarni problem nije ukupna količina, već raspodjela hrane. Međutim, čini se da su argumenti prenapučenosti u nekim pogledima previše običan zdrav razum da bi se mogli ignorirati. Sigurno će postojati točka u kojoj će broj ljudi na svijetu s vremenom postati prevelik u odnosu na resurse, zar ne?

Znanstvenici i ekonomisti sada raspravljaju o tome što je “nosivost” svijeta za ljude – a većina predviđa između 10 i 20 milijardi. Trenutne procjene stanovništva temeljene na popisu stanovništva u SAD-u predviđaju da ćemo te konačne granice doseći za samo 40 godina. Dakle, čak i ako trenutno nema puno ljudi na svijetu, uskoro će i biti. Neki znanstvenici tvrde da je ljudska nosivost zabluda i da će ljudska sposobnost za inovacije pronaći načine za prehranu većeg broja ljudi. Činjenica da su zlokobna predviđanja iz prošlosti neprestano bila neutemeljena daje određenu potporu ovom argumentu.

Međutim, svijet se trenutno suočava s višestrukim i ozbiljnim problemima koji se mogu izravno pripisati pritisku na svjetske resurse i na kraju katastrofalnim. Na primjer, bauk globalnog zatopljenja jasno je povezan s povećanim utjecajem čovjeka na planet; Pritisak na zalihe vode i hrane u mnogim je dijelovima svijeta na krizi. Štoviše, s prisilnim uklanjanjem životinja sa njihovih staništa od strane ljudi, prirodni svijet prolazi kroz drastičnu fazu masovnog izumiranja. Nesporno je da su ti problemi konkretni i ozbiljni i da se događaju upravo sada. No znači li to da na svijetu već ima previše ljudi? Pa, definitivno ne.

Problemi su koliko s načinom korištenja svjetskih resursa, tako i s jednostavnom jednadžbom između broja stanovništva i kapaciteta resursa. Na primjer, čimbenik koji stoji iza globalnog zatopljenja jest masivan porast potrošnje energije, a taj porast popraćen je porastom ljudske populacije, posebno u posljednjih pola stoljeća. Međutim, izvor problema nije samo broj ljudi, već način na koji se energija koristi. Zapravo je vrlo mala skupina koja živi u razvijenom svijetu odgovorna za veliku potrošnju energije koja je pokrenula proces globalnog zagrijavanja. Većina svjetske populacije ima vrlo mali udio u tome. Dakle, čak i dramatičan pad svjetske populacije neće ublažiti problem globalnog zatopljenja – osim ako mali preživjeli ne promijene svoje obrasce potrošnje.

Nema sumnje da je lako predvidjeti da će se svijet pritiska i smirenosti, s dovoljno prostora i resursa za sve, pretvoriti u svojevrsni raj. Ljudi često s čežnjom gledaju u vrijeme kada je Engleska imala samo nekoliko milijuna stanovnika i zamišljaju kako bi bilo ugodno uživati u svim blagodatima modernog života u takvom ruralnom okruženju. U takvom slučaju ne bi bilo potrebe da zeleni pojasevi zaustave urbano strukturiranje, a svi bismo imali velike kuće s ogromnim vrtovima. Međutim, mnoge prekrasne stvari koje povezujemo s ljudskim napretkom – znanost, tehnologija, demokracija, likovna umjetnost, životni standard i tako dalje – evoluirale su s porastom svjetske populacije. To su rast civilizacije, to jest rast gradova, dinamično urbano okruženje, sve veći broj ljudi koji se kreću…

Možda je primamljivo zamisliti veći životni prostor, veći i pravedniji udio oskudnih zemaljskih resursa. Pa, koga ćemo onda nazvati “previše”? Tko će ovo odlučiti? Koliko bi nas reklo da je on jedan od tisuću, milijun, milijardu ljudi koji čine višak? Većina nas s pravom sebe smatra neizmjerno vrijednima i nitko od nas nije “previše”, koliko god bili zakinuti ili nesretni. Naravno, najvažnija je stvar kako se odnosimo jedni prema drugima i prema svijetu.

Objavljeno dana